Navigation Menu
RUDNIK SIVERIĆ

RUDNIK SIVERIĆ

  • Author: dean zahtila
  • Date Posted: lis. 16, 2017
  • Category:
  • Address: no address

Siverić 
→43°53’23.5″N 16°11’12.7″E
Nmv: 420 m
Osnivanje rudnika : 1836.g.
max. dubina okna: np
Status: neaktivan od 1970.g.


 

Prvi spomen iskorištavanja rudnog bogatstva u ovom kraju vezan je uz izdavanje dozvole za kopanje zlata u Gradcu kada je opći providur G. Gradenigo izdao je dozvolu 10. listopada 1777.g. Anti Radniću, Dominicu Colombani i G. Battu uz uvjet da državi plaćaju desetinu. Od toga vjerojatno nitko nije imao koristi jer po riječima stručnjaka zlato u ovom kraju nisu mogli naći. Poslije toga su Franjo Cvjetko Nakić i Ivan Radnić Antin dobili su dozvolu 08. kolovoza 1782.g. da mogu kopati svu rudu na koju naiđu u Koljanima blizu Vrlike. To nije u našem administrativnom području ali je isti rudni bazen i ljudi su iz drniškog kraja.

Prvi poznati podaci o siveričkom ugljenu nalazimo u podacima o njegovu izvozu preko Skradina. U spisu zadarskog kapetana Zan Carla Zorzija piše da su Dominik Zar iz Silve i poručnik Jeronim Billa doveli 240 maira fosilnog ugljena u zaprežnim kolima 1767 g. Ugljen su eksploatirao i za vrijeme francuske uprave 1806-1808 i to za proizvodnju pakline (borova smola za premaz brodova) i vapna. Prva peć za proizvodnju vapna u Drnišu napravljena je 1808.g. Najstariji je zabilježeni površinski kop nalazi se u zaseoku Midenjak, dok je najstariji potkop «Franz Josef Stolleen» koji se i danas nalazi obrastao šumom na padinama podno Siverića.

– Orgainizirana proizvodnja počinje sa Austrijancima – Adriatische Steinkohlen-Ggewerkschaft in Dalmatitien und Istrien(Jadranski rudnici kamenog ugljena u Dalmaciji i Istri) u vlasništvu barona Rothschilda, Gaymüllera, Stametza, Neuwalla idr. prvi su počeli sistematski kopati ugljen u Siveriću 1836. g. iako su već godinu dana ranije, carskim rješenjem dobili isključivo pravo na eksploataciju ugljena u Dalmaciji i Istri te je austrijska rudarska uprava za Istru i Dalmaciju bila je objedinjena, a sjedište joj je bilo upravo u Siveriću.
Rudnici nisu dobro poslovali pa je rudnik 1857. g. prodan Anti Makali i Vincencu Galvaniju koji su uspjeli bolje organizirati proizvodnju i plasman na inozemnim tržištima.
1873. rudnike u Siveriću i Velušiću kupuje «Societa del Monte Promina» iz Torina.

Siverićki mrki ugljen bio je jako kvalitetan, dobrog kemijskog sastava i visoke kalorične vrijednosti (ogrjevna moć mu je bila oko 18 700 kJ/kg.)
Ugljeni sloj imao je dvije komponentne: donji sloj je manje zanimljiv iako je dobre kakvoće, jer je debeo do jedan metar i nije u cijelosti otkopan. Glavni ugljeni sloj je bio debeo je od 2-4 metra, sa zadebljanjem do 30 metara. Proizvodnja ugljena bila je naročito intenzivna u periodu od 1962 – 1970. godine kada su se i rezerve zapravo iscrpile što je dovelo do zatvaranja rudnika; u Kljacima 1958, u Širitovcima 1969 i Siveriću 31. 08. 1970. g.